11.01.2017.

04.01.💕

U osmom razredu osnovne škole, bila sam kao Alisa u Zemlji Čudesa. Cijela godina se svela na radeći projekat iz Građanskog za Citivas. Sjećam se da sam stalno bila umorna, ali sretna. Radili smo naporno za to. Kada je došlo vrijeme za prezentiranje rada bila sam nervozna. Bilo je mnogo ljudi koje nisam znala. Mnogo stranih lica, sjećam se. Na dodjeli tih diploma, zapazila sam jedno lice, onako slučajno. Stajao je u uglu i smješkao se, ali izgledao je kao oni štreberi iz "Teorije Praska". Znala sam da nikog od tih ljudi neću poslije toliko viđati, stoga mi je bilo svejedno da li ću nekom upamtiti ime. Kroz srednju školu skoro od njih da nikog nisam ni viđala, ali to lice sam vidjela možda jednom, dvaputa kroz te cijele četiri godine. U zadnjoj godini srednje škole moje srce je bilo slomljeno i sve što sam radila je bilo bježanje. Bježanje od ljudi, emocija,.. tačnije bježala sam sama od sebe, a od sebe se ne može pobjeći. Jedina osoba koja je sve prošla sa mnom počela sa zabavljati sa kolegom sa fakulteta, apsolventom tačnije. I tad me dodao taj dječak sa Civitasa, ali sada već momak. Pomislih, hajde drago mi je..
Par mjeseci poslije, sjedimo zajedno na kafi. Stidni i jedno i drugo. Više on, nego ja. Tad sam saznala da je baš dobar prijatelj sa drugaricinim momkom. Od tad je počela da me zeza za njega. Drugi put smo se sreli na Apsolventskom. Šuti on, šutim ja. Tu su se našla moja dva bivša, momak sa fakulteta koji mi se javljao, i svi su bili dobri sa prijateljičinim momkom. Tu sam noć srela i osobu koja mi je slomila srce. Sve je bilo nekako grozno.

Mjesec dana pred Novu godinu, drugarica me opet počela zezati za njega. Svaki dan isto, jer smo se dogovorili da Novu godinu slavimo zajedno. Otišla sam kod drugarice, gdje je njen momak trebao doći s njim po nju i mene. Pokupili su nas, i otišli smo zajedno do te zgrade gdje smo trebali slaviti. Ja i drugarica nismo nikog znale. Sve je bilo strano. Sjeo je pored mene, a ja sam bila u haljini. Stalno sam je navlačila, jer mi je bilo ružno. Drugarica me svaki put udarila nogom da ne vidi kada bi gledao u mene, pa sam tako i ustajala stalno da provjerim da mi se nije alergija pogoršala, tj dermatitis. Baš je našla vrijeme da se pojavi. Pomislim da je zbog haljine, pa se odlučim presvući. Negdje oko pola 12 užasno mi se spavalo, jer je sve što sam radila bilo smijanje "pijandurama", jer ne pijem, a također ni on. Uzmem jastuk i hoću da se nagnem na drugaricino rame, a ona mi uzme jastuk i kaže da se naslonim na njegovo rame, a on je ono u fazonu nagni se slobodno. I ja se nagela i skoro zaspala, kad me budi njegov brat. Stid me, jer sam ja party breaker. Deset minuta poslije toga, otvaraju prozor, a ja u majici, napola kratki rukav, i onako mi zima, a on me grli da me ugrije, i ja u fazonu šta se dešava.. Čestitao mi je prvi novu godinu, i ja njemu. Nakon pola sata, ja ulazim u drugu sobu gdje sjede drugarica i njen momak i pitam da li neko zna šta se dešava s njim, a oni mi govore da ne znaju, ali se smiju. Odjednom jedna ugasi svjetlo, kaže mi da će da ga zove i zatvori mi vrata. Ja onako zbunjena, gledam s prozora na KPDZ i kontam šta se dešava. Nakon minutu on ulazi, ona vrata zatvara i kaže da niko ne ulazi da je to soba za parove. On dolazi do mene, pita me što čuvam svijeću, ja odgovaram ne znam, i on me poljubi. Ja bih trebala da se trgnem, ali ne mogu. Uzvraćam, dok mi se svaki dio tijela ježi. Ljubim ga, a razmišljam koliko je sve ovo pogrešno. Samo sam legla i on pored mene, i ležimo tako. Pokušavam da ga pitam što me poljubio, ali ne mogu. Riječi ne izlaze iz mojih usta. Pomislim na to šta bi mama rekla da me vidi, i samo sam rekla :" Hajd da idemo tamo kod njih.". Krenuo je za mnom, a ja sam se pravila da se ništa nije desilo. Da je to sve neka euforija, noć i to je to. Sjeda opet pored mene i nakon deset minuta me grli. I ja se opet prepustim. Pitam se koji mi je vrag. Nakon pola sata se spremaju drugarica i njen momak za spavanje, a ja uskoro treba da idem kući, jer mi roditelji ne dozvoljavaju da noćim. On prolazi jednom pored mene, ja ništa, prolazi drugi put pored mene i onako me kao gurkne i drugarica gleda u mene, ja u nju i nije nam jasno.. Stane pored mene i dira mi kosu, a ja se trznem i potegnem za torbom. Od njegovog brata djevojka mi je rekla da će on da me otprati do auta mojih, a ja ne progovoram ništa, dok on uzima jaknu. Izlazimo iz zgrade, i on stane i poljubi me. Ja sam opet zbunjena. I hodamo i šutimo. Dopratio me na nekih pet metara od auta, dok mama stoji ispred. Ja se nagnem poljubim ga i sjedam u auto.

Sutradan mi se javio i dogovorili smo se da izađemo u srijedu i popričamo o onome što se desilo. I imam sretnu vijest, danas nam je sedam dana veze. Ne mogu vam objasniti koliko smo slični. Koliko se ne možete oduprijeti prirodi, sudbini ili Bogu. Nikada nisam bila ovoliko sretna u vezi. I osmijeh je upravo tu, jer mi piše. Iskren osmijeh je tu nakon mnogo vremena. Hvala ti, Bože. Svemoćan si.